...započni dan s osmijehom i završi ga s njime...
25.04.2008., petak
jupi!!!
|
hehehe, evo i Đurđevca u spotu glazbenom... |
- 10:52 - Komentari (1) - Isprintaj - #
01.03.2008., subota
ili je nemir ili je strast ima tog ovdje isuviše
|
već duže vrijeme planiram napisati neki redak, nabaciti neku rečenicu, ali inspiracije od nikud, glava mi je tabula rasa. nije ni sad nešto bolje dok ovo pišem, ali evo, uz zvuke azre i kiše koja je počela padat odlučujem se na ovaj potez, na pisanje nekog posta u kojem bi spojil dvije rečenice s nekim značenjem, povezane u cjelinu ili nekaj takvo da ima smisla. i dok johnny iz zvučnika krešti o nebu iznad trnskog, mrtvim fazanima koji lete (ako vas zanima, vidite pod "azra", album "kad fazani lete"), a u sobu mi kroz otvoreni prozor dolazi miris zemlje natopljene kišom; znate onaj miris kad kiša dugo ne padne, a toplo je bilo u međuvremenu pa onda onaj nagli pljusak na tlo i onaj miris, miris koji mi je predivan, miris koji podsjeća na dane bez obaveza, na sve one mokre krovove šatora, na sve mokre tenisice i majice i na praznike kad se sve to događa... slijedeći tako svoja sjećanja, ili možda ta sjećanja slijede mene i stižu me, kako to kaže žera, odjednom se nalazim van svega, oko mene kilometri i kilometri praznine, ali one pozitivne praznine, praznine ispunjene ljepotom prostora, pjevom ptica i šuštanjem lišća, a sve to uz tihe zvuke žuborenja neke rijeke koja udarajući u obalu stvara vrtloge života, vrtloge koji nastanu u jednom trenu i u nekom drugom ih više nema, a za sobom su povukli sve, sve što je bilo i sve što je moglo biti... ima li ičeg ljepšeg od lijpeog nedjeljnog popodneva provedenog na Dravi, sjedeći na panju, i gledajući u vodu, koja teće ko da se nje ništa ne tiče, loviiti prve proljetne zrake sunca na vrat i ruke koje su nakon mjeseci zimskog skrivanja izašle van iz jakni, kaputa i sličnih materijala... a uz to sve jede se riba, svježa, puna kostiju jer je još mlada... i onda ono gledanje oko sebe, traženje nečega u kaj se mogu obrisati ruke masne ruke, a da to nisu hlaće ili majca... u najgorem slučaju za brisanje uvijek mogu poslužiti unutarnje strane džepova, njih se ne vidi :D. ili onaj osjećaj kad u indeksu ostane jedna kućica manje za popuniti, pa u zanosu samo hodaš gradom, ne obazirući se na nikoga i sjedneš negdje u parku, na neku staru, pohabanu klupu na kojoj stoje potpisi dvoje zaljubljenih, tri žvakaće zaljepljene sa strane i jedna ptičja kakica skroz na rubu gdje nikad nitko ne sjeda, i onda sjediš, i sjediš, i sjediš i dalje, ljudi prolaze, a ti samo sjediš ispunjen nekim čudnim osjećajem, neznajući je li to sreća ili ili samo ispunjenje nekih očekivanja koja možda i nisu bila tvoja... i tako prolazi vrijeme, prolaze ljudi... i vrijeme je da i ti pođeš, dižeš se sa te klupe i gotovo!!! kraj!!! evo te opet nazad u stvarnom svijetu, u svijetu u kojemu se svima nekud žuri, velika većina je sve podredila nećemu što nije bitno i nitko ne uživa u životu, sve je navrat-nanos, zbrda-zdola, no nije bitno, uklapaš se u sve to i krećeš, krećeš k nekom drugom cilju, recimo da je novi cilj da se popuni još jedna kućica u indeksu... i sve je opet po starom... i onda se vraćaš i naiđeš na tekst Povrh starog Griča brda kao junak lijep i mlad, smjele glave, čela tvrda, slavni stoji Zagreb-grad. Živ ponosit Jak prkosit, Kad slobode plane boj. Tko tu klik'o nebi: 'Slava, slava tebi, Zagreb-grade divni moj' i onda se opet zamisliš, misliš o gradu, o ljudima, opet te nije briga za ništa oko tebe, a kad prestane razmišljanje o tome, vratiš se u stvarnost i kreneš k ostvarenju svog cilja, sve dok opet ne naiđeš na nešto kaj te bude pomaknulo s puta kojim si naumio ići... a sve samo zato jer smo stalno pod utjecajem nekih očekivanja, što svojih što tuđih, a spas nalazimo u sitnim stvarima koje nas malo vrate na stare staze, na prave staze, a staze kojima smo kročili kad smo bili djeca, kad smo bili bez brige i pameti, i kad su roditelji brinuli o svemu... a tko zna, možda je ovaj blog samo ono nešto što me skreće s puta i vraća u neka druga, ljepša vremena kad je igra bila nevina i naivna, kad je igra bila sastvani dio života... |
- 15:56 - Komentari (1) - Isprintaj - #
01.01.2008., utorak
sretna vam bila nova...
|
i šta sad u novoj godini??? don't worry, be happy... Koje je vaše mišljenje o svijetu? Imate li vi nekakve snove o tome kakav bi svijet trebao biti? Koje mišljenje o svijetu mogu ja imati kad se stalno događaju gluposti, kada većina ljudi pokušava sve probleme riješiti nasiljem??? Moj neostvareni san je da će svijet jednoga dana biti mjesto na kojem neće biti ratova i mržnje, neće biti svađa i prepirki. Jednostavno rečeno, vladat će mir. Nekad sam ja bio spreman se boriti za te svoje ideje i uvijek su mi izgledale jako ispravno. I sad mi izgledaju ispravno, samo kaj ja više ne vidim svrhu borbe za te ideje. Ja sam samo jedan mali čovjek koji je u odnosu na sve velike državnike, koji kroje budućnost svijeta, samo jedna mala kap, koja čini slap, ali ona sama opet nije taj isti slap. Ljute me ljudi poput Busha koji zagovara mir u svijetu i taj isti mir želi postići ratom i silom. Uviđate tu neki paradoks? Od kud mu pravo da se igra Boga? Ko je on da može odlučivati tko će živjeti, a tko neće? No, nije samo on takav. On je najekstremniji primjer po meni. Ima takvih još mnogo na svijetu, nažalost. Zakaj su ratovi naša prošlost, sadašnjost i budućnost? Mogu shvatiti da su prošlost i sadašnjost, ali to da će biti i budućnost mi ne ide u glavu. Svi se zgroze nad svakim ratom, ali svejedno kasnije izbije neki novi rat. Zakaj nebi ratovi i oružje postojali samo kao izložbeni primjerci u muzejima i kao priče o ljudskoj gluposti?! Moram priznati da mene jako zanimaju ratovi, ali ne u smislu ubijanja ljudi, nego strategije ratovanja. Ali to ne znači da ja želim nove ratove. Nažalost, na svijetu je dosad bilo toliko ratova da ih milijuni ljudi mogu proučavati, ali ih nikada neće proučiti. Ja želim ostvariti svoj san, ja želim MIR… Ne znam kak vi, ali ja ne znam kaj je mržnja. Kod mene postoji neka netrpeljivost nekih ljudi, ali to opet nije mržnja. Potukel sam se ja puno puta, ali nikad nisam nekog mrzil nakon te tučnjave, makar sam i batine dobil. Mržnja je teška riječ. No nećemo sad o mržnji. Sada ćemo propagirati mir i ljubav. Iako se čini da ja ne mogu ništa konkretno poduzeti u tom svijetu po pitanju mira, potrudit ću se. I male stvari nekad nekome puno znače. Držat ću se jednog stiha A. B. Šimića: «Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda…» Eto, toliko za sad… |
- 13:49 - Komentari (11) - Isprintaj - #
18.12.2007., utorak
i bogati plaču...
|
hola... već neko vrijeme spremam se napisat neke stvari, ali nikak da smognem vremena, a kad ga smognem onda sam lijen ko lijena guzica i samo sjedim i gledam filmove ili krepavam po krevetu ko zadnja krava koja boluje od kravljeg ludila... osijećam se trulo i pokvareno. nemam pojma jel to zato jer ne učim koliko bi trebal ili zbog vremena?! ali nije zbog vremena, volim snijeg i zimu, a sad ima snijega, doduše ne baš mnogo, ali ga ima... i kud sad dalje? o majko mila, spasi me, utjeraj volju za učenjem u moj život... ko to uspije, plačam gajbu i janjca... ne da mi se... ne da... ne... u ove kasne sate more me brige o svemu, o svijetu, o ratovima, o nepravdi i o prošlim vremenima. gledam tu neke slike s logorovanja, s mora, s razno raznih izleta s razno raznim ljudima(razno raznim????)... lijepo se sjetiti prošlih vremena i starih prijatelja... prijatelji stari gdje ste, da li ću vas ikad naći... i sad mi dođe da se nasmijem dok se sjetim svih onih vikenda s početaka srednje škole kad sam trčal uz Čive do frenda na kartanje i kuhano vino, ili kad smo od njega uz isti taj Čive išli van, ili ako nismo uz Čive, onda smo išli okolo kraj starog grada... a gdi je sad ta ekipa? jednog ko da ne poznam, ove ostali tak-tak, ali mene nema doma... gdi je ekipa s kojom sam išel u srednju svaki dan, s kojom sam se smijal i zezal? ekipa s kojom sam smišljal strategije za odgovaranja, ko bu gdi sjedil, ko bu kaj šaptal... ćao ekipa, ako ovo čitate, znajte, sjetim se ja vas često... i fali mi moje staro društvo... sjetim se i vas dragi bivši cimeri koji nema sad u sobi jer u njoj obitava moj novi cimer... no vratit ćemo mi sjaj osmom paviljonu, vratit ćemo život u našu sobu, budemo imali najbolju sobu u domu... ko nekad... ako... no, kad bi se bar mogli malo vratiti u nazad, da se malo vratim srednjoškolskim danima i starim prijateljima... ah, tko zna što sutra nosi sudbina... ali... vidjet ćemo se mi opet i opet nam bude super... iako život priče piše, iako život stvara barijere, iako je život stara kurva, kak to vole reći oni finiji pjesnici, život je lijep i isplati ga se živjeti... živi svaki dan ko da ti je posljednji i jedan dan ćeš biti u pravu... |
- 00:46 - Komentari (5) - Isprintaj - #
28.11.2007., srijeda
da se ne zaboravi...
|
Priča o gradu Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko ce Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi. Siniša Glavašević, 1991. |
- 12:48 - Komentari (2) - Isprintaj - #
14.11.2007., srijeda
wtf
|
u nedostatku inspiracije može ovdje doći i pjesma koju upravo slušam... i sljedeća koja je na redu... i ova mi je fenomenalna... a koja pjesma upravo kod vas svira?!?!?! kak vam izgleda playlista u winampu ili wmp-u??? |
- 23:14 - Komentari (2) - Isprintaj - #
31.10.2007., srijeda
Aristotel - Retorika
 ...”Mladi imaju uzvišene pojmove o svemu jer ih život još nije ponizio, niti su shvatili sva njegova ograničenja. Uz to, ispunjeni su nadom, zamišljaju da su dorasli velikim stvarima i da će ih moći ostvariti. Oni vjeruju da sve znaju i obično su sigurni u sebe. To je glavni razlog zašto su skloni u svemu pretjerivati. Stari reagiraju sasvim drukčije. Oni žive već mnogo godina, često su ih varali, često su griješili, a život sam po sebi loša je stvar. Posljedica toga je da stari ljudi prestaju biti u bilo što sigurni. Umjesto da ‘znaju’, oni ‘misle’ i ‘sumnjaju’. U takvom kolebanju uvijek dodaju neku novu mogućnost i poneki suvišni ‘možda’.”... |
- 17:58 - Komentari (4) - Isprintaj - #
26.10.2007., petak
simte-tamte
|
nakon par dana pauze evo me opet za laptopom... sjedim u sobi, SAM... pretpostavljam da je cimer otišel doma, krevet je složen, polica isto, nema mu laptopa, torbe... ko zna... nisam ga videl danas od jutra. a nije ni mene bilo cijeli dan... sad sjedim za stolom, pišem ovo i pozdravljam vas... i pijem Ožujsko Cool, to sam u frižideru našel... i baš mi je Cool... |
- 23:38 - Komentari (2) - Isprintaj - #
17.10.2007., srijeda
upomoć!!!!!
|
ove godine qastal sam se od starih cimera kad niti jedan od njih nije dobil dom... i onda dobijem, razumljivo, novog cimera... i sve super, sve pet... na prvi pogled ok tip... ali... kad ono... totalna suprotnost od mene. sad je upisal treću, druga je čista, nema zaostatke... pa čovječe kaj ti je?!?!?! pozitivno je kaj bum bar valjda malo više učil dok je on u sobi i dok bu učil... druga suprotnost; ja znam da nisam izvrstan student, mogel bi i bolje, ali soba mi je uredna... i moja polica je sva uredna, sve je u ormarima složeno, a njegova polica... užas...ne patim na čistoću, ali volim da mi je red po polici i radnom stolu. cimeru na istoj polici stoje knjige i gaće i čarape. ne znam za kaj njemu ormar služi?! moj nered u sobi je dok imam faks ujutro pa mi se ne da taj čas pospremat krevet pa takav dočeka moj povratak s faksa... složim ja štrik za ručnike iznad radijatora, dva komada, a on baca ručnike prek oba dva... čarape po sobi razbacane, krevet nikad pospremljen, jutros sam se skoro ubil na njegove japanke koje su bile nasred sobe, a u sobi je bil mrkli mrak ujutro... pitate se zakaj? donesel sam ja zastore od doma, nekek karirane, ipak su ljepši od ovih socijalističkih tu u domu, i duži su tak da pokriju cijeli prozor. ide spavat pa ih navuće jer mu smeta svijetlo od lampe ispred paviljona vani. nemre zaspat dok je svijetlo... sve zamrači... i sve bi to bilo super da ne traži od mene da idem spavat kad i on jer mu smeta svijetlo. znači ja nemrem učit, nemrem tipkat po laptopu, nemrem ništ dok on ide spavat... e pa ne bude to tak išlo. da bar ide spavat kasnije, a ne ko kokoš iza deset... ak dočeka jedanaest sati onda je velik jer je tak dugo ostal budan... ah... i muzika mu smeta ak ide spavat... a ja naviknul s bivšim cimerima da radio stalno svira, svako ide spavat kad hoće i sl. i onda me neku većer raspizdi jer sam ja krenul ranije spavat, prije njega jer sam bil krepan... i vidi on da idem spavat i veli da ide onda i on spavat. pa daj fuck off, legni dok ti se spava, ne dok ja idem spavat. meni svijetlo ne smeta.... a ak njemu smeta nek si kupi onaj povez na oči... nije mi jasno kak takvi tipovi ljudi idu u dom? jel nisu svjesni da u domu se svako svakome u nečemu mora prilagoditi?!?!?!?!?!?!?!?! a ja, osoba koja većinu stvari rješava u hodu dobijem nekog ekonomista koji ne vidi dalje od onoga kaj se dogovori ili kaj si pročita... i tak veli on meni jučer popodne da on bude danas iznesel smeće jer sam ga ja zadnji put iznesel... a do kontejnera ima deset koraka, ajd da se to nosi nekam, al ne nosi se... kaj sad on očekuje da sljedeći put ja iznesem smeće? pa budem ga iznesel ak koš bude pun, uopće mi nije bitno ko ga je zadnji put nosil... koji glupi rasporedi za stvari za koje ne trebaju... no, ono kaj me sad potaklo na post nije u biti cimer bil, nego docimer... cimera nema i pustim ja cd od Pink Floyda, pojačam liniju i slušam i uživam, kad kuca neko na vrata i pita jel mogu malo stišat jer ne mora on slušat ono kaj i ja slušam. i sve je to super, ali ja sam mislil da dečki nisu takvi, da se takve stvari događaju kod cura u paviljonima, da one zovu portira ako je buka... u svoje tri godine u domu nisam takve stavri doživil od dečkiju... ak je docimer imal feštu i pojačal muziku, nisam ja zval portira, nek uživa, ali sam i znal da ne bude on zval portira ako ja imam feštu... jesu ti mladići novi u domu neke pi**ice. kaj me to okružilo?!?!?! poludil bum ak tak nastave... bolonja ih je sve sjebala... tog nije bilo dok nije bilo bolonje.... zadaće svaki dan, stalno neke obaveze... pa ti bolonjci ne budu imali pojma kaj znači studirati (svaka čast izuzecima; ne dajte se)... i eto tako, idem malo pojačat liniju u nadi da ne bude neko došel da stišam... ne znaju oni kaj znači ovo... |
- 16:20 - Komentari (12) - Isprintaj - #
08.10.2007., ponedjeljak
pa eto...
|
Za svu djecu koja su rodjena i prezivjela 1950-te, 60-te, 70-te i 80-te !! Prvo, prezivjeli smo i rodjeni smo normalni iako su nase majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetis U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "Cuvati daleko od dohvata djece" na bocicama sa lijekovima, vratima i ormarima. Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e. Pisali smo u krevet. Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zracnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolama. Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, a ne iz flasica kupljenih u velikim trgovackim lancima. Dijelili smo flasicu Coca cole sa nasim prijateljima i NITKO nije umro zbog toga Jeli smo mlijecne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kole koje su i tada bile pune secera, ali nismo bili debeli zato sto smo smo se STALNO IGRALI VANI Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne upale svijetla na ulici, skrivača, planova, klisa, spekulanja, partizana i nijemaca, 1-2-3, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog sto je samo djecja masta bila u stanju smisliti, Nerijetko, nas nitko nije mogao naci po cijeli dan. I nikad nije bilo problema... Provodili smo cijele dane praveci trokolice od otpada iz podruma, spustali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice. Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naucili smo kako rijesiti problem Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u skoli. Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali skolskog psihologa i usmjerivaca pa smo ipak zavrsavali nekakve skole. Nama nisu prodavali drogu ispred skole... Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne), nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms....... MI SMO IMALI PRIJATELJE I MI SMO ISLI VAN DRUZITI SE S NJIMA ! Padali smo s drveca, znali se posijeci na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali nasi roditelji nikada nisu isli na sud zbog toga Igrali smo se s lukom i strijelom, pravili katapulte i bacali petarde za Novu godinu i sve smo to prezivjeli bez posljedica! Isli smo biciklom ili pjeske do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se druzimo i budemo zajedno! Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da nas izvuku. U stvari, bili su cesto strozi nego sam zakon! Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti covjecanstva Nase generacije su proizvele najbolje izumitelje i znanstvenike do danas. Imali smo slobodu, pravo na greske, uspjeh i odgovornost. I naucili smo zivjeti s tim ! |
- 11:38 - Komentari (6) - Isprintaj - #
0
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
bit & bitak
...moji pogledi na ljude i svijet oko mene... sve o svačemu, čak i još malo više... ...malo o meni... mogu o sebi reći da sam za neke stvari konzervativan, ali još uvijek dovoljno liberalan da nebudem zatucan... ne volim novitete, volim standarde, slušam rock i ne dam se jer smatram da narodnjaci u sebi nemaju neke pretjerane kvalitete... volim prirodu, životinje, ljude i svijet u kojem živim. ah, da, volim mir... I believe I can fly I believe I can touch the sky... 
pjesme koje mogu promijeniti svijet i pjesme za moju dušu... za svakoga pomalo, za svakoga ponešto...
ITD Bend - Sonja Ubija me dosada Zagrebačkih ulica Dolje ispod prozora Ništa se ne dešava Djevojka me napusta Ova luda današnja Žuri nema vremena Sam sam ispod Sljemena Oko mene djevojke Koje misle na sebe Još i sad me opija Ritam tvojih koraka Ubija me dosada Zagrebačkih ulica Još i sad me opija Ritam tvojih koraka Sonja Još ponekad samo Povedi me tamo I nedaj da odem Sonja Jos ponekad samo Povedi me tamo Gdje sam davno ostao Queen-Living on my own Sometimes I feel I’m gonna break down and cry (so lonely) Nowhere to go nothing to do with my time I get lonely so lonely living on my own Sometimes I feel I’m always walking too fast And everything is coming down on me down on me I go crazy oh so crazy living on my own Dee do de de dee do de de I don’t have no time for no monkey business Dee do de de dee do de de I get so lonely lonely lonely lonely yeah Got to be some good times ahead Sometimes I feel nobody gives me no warning Find my head is always up in the clouds in a dreamworld It’s not easy living on my own Dee do de de dee do de de I don’t have no time for no monkey business Dee do de de dee do de de I get so lonely lonely lonely lonely yeah Got to be some good times ahead Dee do de de dee do de de I don’t have no time for no monkey business Dee do de de dee do de de I get so lonely lonely lonely lonely yeah Got to be some good times ahead U2-Peace on Earth Heaven on Earth We need it now I'm sick of all of this Hanging around Sick of sorrow I'm sick of the pain I'm sick of hearing Again and again That there's gonna be Peace on Earth Where I grew up There weren't many trees Where there was we'd tear them down And use them on our enemies They say that what you mock Will surely overtake you And you become a monster So the monster will not break you And it's already gone too far Who said that if you go in hard You won't get hurt Jesus can you take the time To throw a drowning man a line Peace on Earth Tell the ones who hear no sound Whose sons are living in the ground Peace on Earth No whos or whys No one cries like a mother cries For peace on Earth She never got to say goodbye To see the color in his eyes Now he's in the dirt Peace on Earth They're reading names out Over the radio All the folks the rest of us Won't get to know Sean and Julia Gareth, Ann, and Breda Their lives are bigger than Any big idea Jesus can you take the time To throw a drowning man a line Peace on Earth To tell the ones who hear no sound Whose sons are living in the ground Peace on Earth Jesus in this song you wrote The words are sticking in my throat Peace on Earth Hear it every Christmas time But hope and history won't rhyme So what's it worth This peace on Earth Peace on Earth Peace on Earth Peace on Earth Paul Simon-Sound of silence Hello darkness, my old friend, I've come to talk with you again, Because a vision softly creeping, Left its seeds while I was sleeping, And the vision that was planted in my brain Still remains Within the sound of silence. In restless dreams I walked alone Narrow streets of cobblestone, 'Neath the halo of a street lamp, I turned my collar to the cold and damp When my eyes were stabbed by the flash of a neon light That split the night And touched the sound of silence. And in the naked light I saw Ten thousand people, maybe more. People talking without speaking, People hearing without listening, People writing songs that voices never share And no one dared Disturb the sound of silence. "Fools" said I, "You do not know Silence like a cancer grows. Hear my words that I might teach you, Take my arms that I might reach you." But my words like silent raindrops fell, And echoed In the wells of silence And the people bowed and prayed To the neon god they made. And the sign flashed out its warning, In the words that it was forming. And the sign said, "The words of the prophets are written on the subway walls And tenement halls." And whisper'd in the sounds of silence. John Lennon - Give Peace a chance Ev'rybody's talking about Bagism, Shagism, Dragism, Madism, Ragism, Tagism This-ism, that-ism Isn't it the most All we are saying is give peace a chance All we are saying is give peace a chance Ev'rybody's talking about Ministers, Sinisters, Banisters and canisters, Bishops and Fishops and Rabbis and Pop eyes, And bye bye, bye byes. All we are saying is give peace a chance All we are saying is give peace a chance Let me tell you now Ev'rybody's talking about Revolution, Evolution, Mastication, Flagelolation, Regulations. Integrations, Meditations, United Nations, Congratulations All we are saying is give peace a chance All we are saying is give peace a chance Oh Let's stick to it Ev'rybody's talking about John and Yoko, Timmy Leary, Rosemary, Tommy smothers, Bob Dylan, Tommy Cooper, Derek Tayor, Norman Mailer, Alan Ginsberg, Hare Krishna, Hare Krishna All we are saying is give peace a chance All we are saying is give peace a chance John Lennon - Imagine Imagine there's no Heaven It's easy if you try No hell below us Above us only sky Imagine all the people Living for today Imagine there's no countries It isn't hard to do Nothing to kill or die for And no religion too Imagine all the people Living life in peace You may say that I'm a dreamer But I'm not the only one I hope someday you'll join us And the world will be as one Imagine no possessions I wonder if you can No need for greed or hunger A brotherhood of man Imagine all the people Sharing all the world You may say that I'm a dreamer But I'm not the only one I hope someday you'll join us And the world will live as one Lou Reed - Perfect day Just a perfect day Drink sangria in the park Then later, when it gets dark We go home Just a perfect day Feed animals in the zoo Then later a movie too And then home Oh! It's such a perfect day I'm glad I spent it with you Oh, such a perfect day You just keep me hanging on You just keep me hanging on Just a perfect day Problems all left alone Weekenders on our own It's such fun Just a perfect day You made forget myself I thought I was someone else Someone good Oh! It's such a perfect day I'm glad I spent it with you Oh! Such a perfect day You just keep me hanging on You just keep me hanging on You're going to reap Just what you sow (Reap, reap, reap) You're going to reap J ust what you sow You're going to reap Just what you sow You're going to reap Just what you sow (Reap, reap, reap, what you sow) Oh! What a prefect day |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||